-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 44, srpanj 2009. :: Uvodnik


Knjižnice - čuvari kulturne baštine

Danas, kada se sve seli u neki „drugi“, virtualni prostor, više nego ikada prije trebamo prionuti očuvanju svega blaga koje se nekada skrivalo u mjestima koja su nekada bila čuvari pismenosti i kulture jednoga naroda. To su samostani i njihove knjižnice. Unatoč brižnim nastojanjima redovnika da očuvaju bogatstva skrivena unutar zidina samostana, zub vremena ne pita za vrijednost. On nagriza svu građu, bila ona nova ili stara. Samo poneki zanesenjak povremeno zaluta u samostansku knjižnicu, biva očaran ljepotama i vrijednostima koje skriva, no to nije dovoljno za spas onoga što se pronađe. Za očuvanje i uređenje jedne samostanske knjižnice potrebno je puno više od početnog entuzijazma koje ponese svakoga tko se nađe na jednom takvom mjestu. Jedno je od takvih mjesta svakako Knjižnica samostana Sv. Frane koja je sastavni dio samostana osnovanog u 13. stoljeću. Iznimno vrijedan fond čine zbirke iluminiranih rukopisa, inkunabula, cinquecentina te druge stare i vrijedne građe. Osim tog dijela fonda, knjižnica sadrži i znatnu količinu novije građe. U dostupnoj literaturi spominje se 40 000 svezaka, no uvid u samu knjižnicu daje naslutiti da je taj broj puno veći, tako da se fond procjenjuje na čak 60 000 svezaka, ali sve dok sva građa ne bude inventarizirana, neće se moći utvrditi stvarno stanje zbirke.

Projekt uređenja spomenute knjižnice ostvaruje se u suradnji Samostana Sv. Frane te vrijednih studenata i nastavnika Odjela za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru te Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Studenti pod vodstvom nastavnika od kolovoza 2008. godine kontinuirano rade na poslovima čišćenja, premještanja i inventarizacije građe, a čine se i potrebne pripreme za njezino katalogiziranje, zaštitu, smještanje u prikladan prostor, te digitalizaciju i otvaranje knjižnice javnosti.

Kako bi se građa učinila dostupnom i udaljenim korisnicima, istraživačima, studentima različitih područja čiju građu ova knjižnica skriva, u planu je i digitaliziranje odabranog dijela građe, digitaliziranje postojećeg lističnog kataloga te strojnočitljiv katalog na mreži (OPAC) u kojem je svaki zapis proširen u skladu s potrebama korisnika te vrste građe. Suvremeni korisnik koji se zanima za svoju prošlost korisnik je koji će rado svraćati u ovu knjižnicu kako bi udahnuo djelić prošlosti pomno čuvane u ovoj neprocjenjivoj škrinji prepunoj neotkrivenog blaga. Knjižnični fond zanimljiv je istraživačima u mnogim poljima, poput knjižničarstva, povijesti, povijesti umjetnosti, klasične filologije, talijanistike, germanistike, prirodnih znanosti itd. Raznovrsni jezici i pisma, kao što su glagoljica, gotica, talijanski, njemački, arapski, latinski itd., koji se skrivaju u građi privući će i mnoge strane istraživače te je od velike važnosti izaći i u onu virtualnu stvarnost i naći svoje mjesto u tome neopipljivom svijetu. Raznolikost fonda nesumnjivo vodi sve češće spominjanoj interdisciplinarnosti, traži se nekadašnji renesansni čovjek, čovjek koji zna jednako o astronomiji koliko i o liječenju ili književnosti. Ovim pristupom, Knjižnica Sv. Frane potencijalni je poligon za širenje takvih znanja i otvara vrata u mnoge, (danas možda) zaboravljene svjetove.

Obnova Knjižnice samostana sv. Frane nesumnjivo je hvalevrijedan projekt i nadamo se da će biti prepoznat kao pozitivan doprinos očuvanju i predstavljanje hrvatske kulturne baštine kako u fizičkom, tako i u mrežnom okruženju. U ovom trenutku kada se očuvanje baštine, tj. prošlosti, pokazuje kao prioritet u stvaranju budućnosti, knjižnice ne smiju propustiti svoj doprinos. Ovaj projekt je samo još jedan u nizu projekata koji se u Republici Hrvatskoj trenutno odvijaju u svrhu očuvanja baštine u kojima aktivno sudjeluju knjižnice, a o čemu će se moći pročitati i na sljedećim stranicama.

D. Gavranović
dgavrano@unizd.hr
 

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-