-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 71, listopad 2016. :: Uvodnik


Tema broja: Moderna knjižnica u svijetu koji se mijenja
"Moja domovina je tamo gdje je moja knjižnica."

Ove riječi napisao je nizozemski humanist, književnik, filolog i filozof Erazmo Roterdamski. U svijetu koji svjedoči naglim i brzim promjenama nije lako naći svoje mjesto organizacije, koja se već stoljećima smatra zaštitnim znakom obrazovanja, svijesti i kulture. "Kuća mudrosti", "sklonište uma", "ljekarna za dušu", "hram književnosti" - tako se nazivala i zove knjižnica u različitim vremenima i zemljama.

Naša era uvođenja novih tehnologija, rasta razine obrazovanja, promjene u nacionalnoj strukturi ranije homogenih zajednica, masovne migracije i nastanka subkultura dotakla je i knjižnice. Kako knjižnice mogu obavljati svoju izvornu misiju u skladu s novim okruženjem?  Što je ozbiljna prepreka i kako je prevladati? Ima li rezultata ili se knjižnice postupno gube u sukobu s novim tehnologijama i globalizacijom?

U ovakvim okolnostima najvažnije je odlučiti što je potrebno učiniti kako bi se preživjelo u vremenima promjena, odnosno definirati svoju misiju. Nakon toga postaje jasnije što konkretno treba tražiti i kakve metode i mehanizme razvijati. Naravno, uglavnom se misli na narodne knjižnice u većim gradovima, jer u manjim sredinama knjižnica i dalje zadržava svoju ulogu kulturnog središta i središta društvenog života. U razvoju teme možemo naglasiti definiciju javne knjižnica prema Priručniku IFLA/UNESCO-a.

Pojam narodne knjižnice povezuje se s organizacijom koja osigurava pristup znanju, informacijama, cjeloživotnom učenju i djelima mašte pomoću niza izvora i službi, a na raspolaganju je svim članovima zajednice bez obzira na njihovu rasu, nacionalnost, dob, spol, religiju, jezik, invaliditet, ekonomski i radni status te obrazovanje.

Svrha knjižnične djelatnosti očituje se podržavanjem obrazovanja tako što se omogućuje pristup znanju u raznim oblicima te daje podrška formalnom i neformalnom obrazovanju. Knjižnica ima veliku ulogu u skupljanju, organiziranju i korištenju informacija, ali i omogućavanju pristupa istima. Naglasak  je i na pomaganju pri oblikovanju i održavanju kulturnog identiteta zajednice.

Osim kroz utvrđivanje osnovnih djelatnosti, knjižnica se definira i kao nositeljica promjena na društvenoj i osobnoj razini, kao ustanova koja zagovara slobodu informiranja te omogućuje pristup svima.

Provodeći aktivnosti u svom prostoru knjižnica prezentira svoj posao, te postiže svoj glavni cilj, koji određuje njezinu misiju – formiranje i očuvanje kulturnog identiteta društva, kao i razvoj kulture u njezinoj raznolikosti (Narodna knjižnica: IFLA-ine i UNESCO-ve smjernice za razvoj službi i usluga. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2003.).  

U kojem se segmentu knjižnice danas mogu uspješno natjecati s novim tehnologijama u području čitanja, obrazovanja i nastave, pa i u sferi slobodnog vremena? Zajedničkim za sve velike (i ne samo) knjižnice može se navesti kompleksna analiza koja se provodi prije nego što se krene u razvoj novih usluga, projekta ili programa za korisnike. Izrađuje se detaljna analiza potencijalnih konkurenata, nekoga tko ima slične namjere i može zadovoljiti potrebe korisnika, odnosno nudi sličan proizvod. Uzimajući u obzir da knjižnica danas ima sve veću konkurenciju u sektoru usluga i računalne tehnologije, njezina ponuda mora biti privlačnija, kvalitetnija, dostupnija, drugačija po obliku i sadržaju.

Knjižnica je prisiljena prilagoditi se promjenama gotovo u svakom segmentu, a postoje područja gdje je to više izraženo.

Zadatak zadovoljavanja potreba određene lokalne zajednice može uključivati vrlo široko područje. Korisnički servis putem bibliobusa danas ne uključuje samo izdavanje knjiga, već i korištenje informacijskih tehnologija kojima je opremljen bibliobus, kao i organizaciju tematskih aktivnosti na stajalištima.

Knjižnica, kao niti jedna druga kulturna ustanova, "osigurava pristup znanju, informacijama i umjetničkim djelima jednako svim članovima društva". Ovdje knjižnici ne mogu konkurirati čak ni udruge, prije svega zbog činjenice da se svaka od njih bavi uskom problematikom i opslužuje strogo određeni kontingent korisnika, dok su vrata knjižnice otvorena svima. Ni kazališta, ni muzeji, ni koncertne dvorane ne mogu nadmašiti knjižnice, jer rade na komercijalnoj osnovi, dok su aktivnosti za korisnike u knjižnicama isključivo besplatne.

Međutim, unatoč nedostatku konkurencije u ovom segmentu, knjižnica je prisiljena proširiti  opseg usluga i podići ih na višu razinu kako bi opravdala sredstva na njezino financiranje, da bi i dalje imala priliku služiti svima, izvršavajući jedan od svojih glavnih zadataka: pružanje resursa i usluga za zadovoljavanje potreba pojedinaca.

U vremenima financijske krize često su usluge knjižnica najviše tražene. Prije svega zato što su besplatne, a onda jer knjižnica maksimalno koristi unutarnje resurse- baš zbog toga knjižnica može pronaći i ponuditi korisnicima upravo ono što im je potrebno, dok su komercijalne ustanove isključivo usmjerene na ono što donosi prihod.

Knjižnica danas, ako želi zadržati svoju poziciju, treba osigurati neposredan pristup svim vrstama znanja i informacijama, a kako bi se osigurala načela jednakog pristupa za sve, knjižnica treba nastaviti pružati informacije i kroz distribuciju tiskanih publikacija ili njegovanjem usmene tradicije. Takve usluge, najvjerojatnije, imati će veliku ulogu dugoročno. Kao jedan od glavnih zadataka javne knjižnice u ne tako dalekoj budućnosti biti će  osigurati pristup e-informaciji. Pred knjižnicama je dakle težak zadatak, i ovisno o tome kako će ga uspjeti riješiti, odredit će daljnju održivost i napredovanje.

Štoviše, knjižnice su na sebe preuzele nove odgovornosti s obzirom na brze promjene u informacijskom svijetu, jer „kliknuti na gumb“ nije dovoljno.Pomoći dobiti informaciju preko elektronskih medija i mreža, objasniti i primijeniti ju u praksi – to je glavni zadatak knjižnice. U današnje vrijeme nikome nije zanimljivo biti samo promatrač, svi žele biti kreatori (najbolja potvrda su društvene mreže), a upravo je knjiga ta koja će u tome pomoći. Knjiga je glavni sudionik. Ona je uključena u proces.

Bez sumnje, promjene koje se događaju u društvu, snažni su faktori transformacije moderne knjižnice. Ipak, brze promjene ponekad uzrokuju "preopterećenje" ne samo društva, već i svakog pojedinca (primjer izbjeglička kriza), tako da čak i poboljšanje uvjeta posredstvom suživota mogu se odbacivati u korist konzervativnog i nepromjenljivog. Ovom negativnom trendu knjižnica kao subjekt formiranja nacionalne kulture ima potencijala suprotstaviti proces sociokulturne međunacionalne interakcije, te ublažiti društvenu napetost.

Katarina Todorcev Hlača

katarina.todorcev@kgz.hr

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-