-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 74, srpanj 2017. :: Intrevju broja


Intervju s predsjednicom Komisije za javno zagovaranje Hrvatskog knjižničarskog društva Ivančicom Đukec Kero

1. Koja je svrha zagovaranja i kako uspješno zagovarati 

Javno zagovaranje je aktivnost, u našem slučaju knjižnica i knjižničarskih društava širom svijeta, koja je nastala rekla bih prije svega kao odgovor na nedovoljnu vidljivost knjižnica u javnosti, to je glas kojim svi mi, iznutra, nastojimo uključiti u život knjižnica, u njihove probleme i postignuća, sve (ne)zainteresirane strane društva u cjelini, izgraditi kvalitetnu i stabilnu političku podršku, pribaviti adekvatna sredstva za upravljanje i financiranje knjižnične djelatnosti, sudjelovati u izradi pravne legislative kada za to postoji potreba, biti prisutni u medijima… jednostavno biti vidljivi i biti korisni u društvu i za društvo! Cilj zagovaranja je dakle senzibilizirati užu i širu javnost za prepoznavanje nezamjenjive uloge knjižnica u razvoju kulture, društva znanja, kao i razvijati partnerske odnose između knjižnica i drugih srodnih pa i konkurentskih organizacija i institucija te donatora i prijatelja. Važnosti zagovaranja prepoznalo je i Hrvatsko knjižničarsko društvo koje u svojim redovima ima i Komisiju za javno zagovaranje, čiji članovi nastoje senzibilizirati i educirati prije svega knjižničarsku zajednicu, ali i osnivače knjižnica kao važne partnere. Zahvaljujući inicijativi članova Komisije već godinama su pri Centru za stalno stručno usavršavanje dostupne radionica Javno zagovaranje I i II, kroz koje se može naučiti i savladati vještine zagovaranja, komuniciranja, predstavljanja u javnosti, pripreme materijala za medije… Ozbiljnost teme zagovaranja potvrđuje i činjenica da je Hrvatsko knjižničarsko društvo (u daljnjem tekstu: HKD) na svojoj 39. redovnoj skupštini održanoj u Splitu, u  listopadu 2014. godine donijelo i Strategiju za javno zagovaranje HKD-a 2015.-2020.

2. Što zagovaranje znači u praksi?

U praksi to mogu biti aktivnosti neke male knjižnice, poput kampanje za nedovoljan i neadekvatan prostor, organizacija okruglog stola koji će nastojati riješiti probleme s kojima se knjižnica trenutno susreće, objavljivanje izjava i otvorenih pisama kao reakcija na kršenje prava slobodnom pristupu informacijama, na regionalnoj razini aktivirati se oko nekih zajedničke ciljeve/problema svih narodnih knjižnica, pa sve do međunarodnih aktivnosti, poput one EBLIDA-ine kampanje za pravo na čitanje e-knjiga ili pak naše sjajne kampanje Čitaj mi! za promicanje važnosti čitanja djeci od najranije dobi. Te aktivnosti mogu biti usmjerene prema korisnicima, prema donositeljima odluka, prema medijima ili općenito prema sveukupnoj javnosti. Sve te i slične aktivnosti, vezuju se uvijek uz nastojanja knjižničara da javnim djelovanjem promiču interese knjižnica i knjižničarstva na lokalnoj, državnoj i/ili međunarodnoj razini. Važnost zagovaranja je prepoznata i u IFLAi koja posljednjih godina većinom svojih aktivnosti, promovira javno zagovaranje kao vještinu neophodnu za ostvarivanje ciljeva određenih strategijom razvoja, nastoji kontinuirano aktivirati  svoje članove na pojačanu aktivnost, ali i osigurati im dodatnu edukaciju da postanu još bolji zagovarači.

3. Problemi  s kojima se knjižničari susreću

Problemi s kojima se knjižničari susreću nisu ni veći ni manji nego li oni s kojima se susreću i neke druge struke, mijenjaju intenzitet ovisno o političkom, kulturnom, obrazovnom, gospodarskom i drugim aspektima života društva u cjelini, ali generalno nećemo pogriješiti ako kažemo da se knjižnice i knjižničari uvijek bore sa nedovoljnim utjecajem na donositelje odluka, s uvijek nedovoljnom i preslabom vidljivošću i prepoznatljivošću u javnosti, slabom marketinškom osviještenosti, znanjem i iskustvom promotivnog djelovanja unutar knjižnice, nedovoljnom glasnoćom i samozatajnošću knjižničara, nedovoljnom podrškom javnosti kada zatreba, i naravno svake godine sve izraženijim problemom - smanjenjem sredstava za obavljanje knjižnične djelatnosti. I opet, ti problemi kada se usporede sa trendom zatvaranja nekih knjižnica u svijetu, čine se rješivima i ne prestrašnima.

4. Koje vještine su potrebne za zagovaranje

Biti dobar zagovarač znači konstantno se nadograđivati, educirati, imati izvanredne komunikacijske vještine, dobru sposobnost slušanja, taktiziranja, ali i donošenja odluka. To je osoba koja zna postaviti prava pitanja, koja je fleksibilna, strpljiva i naravno optimistična. A definitivno najbolji zagovarači su oni kojima je aktivizam žive J

5. Primjeri dobre prakse

Meni je recimo genijalan primjer zagovaranja knjižnica, knjižničara i knjižničarstva, već dobro poznat Cycling 4 libraries. Vjerujem da mnogi već znaju za njega, ali ukratko riječ je o neformalnom stručnom skupu koji je ujedno i biciklistička tura. Osnovan je 2011. godine s ciljem zagovaranja knjižnica i povećavanja svjesnosti javnosti o vrijednosti knjižničnih usluga i izvora koje knjižnice nude svojoj zajednici i društvu u cjelini. Realizira se u suradnji s lokalnim knjižnicama, knjižničarskim društvima i međunarodnim organizacijama IFLA (Međunarodni savez knjižničarskih društava i ustanova) i EBLIDA (Europskiured za knjižnične, informacijske i dokumentacijske udruge). Drago mi je da i u Zagrebačkom knjižničarskom društvu imamo svoje bicikliste/knjižničare/zagovarače koji žive ovakvo nazovimo zdravo knjižničarstvo i zahvaljujući čijim uspjesima se sada možemo pohvaliti i svojom Radnom grupom za bibliocikliranje.
Na nedavnoj konferenciji EBLIDA-e u Aarhusu u neformalnoj komunikaciji s finskim knjižničarima, saznala sam za jedan zanimljiv promotivni filmić Finskog knjižničarskog društva kojim su naši kolege htjeli istaknuti važnost korištenja knjižnica da bi se izbjeglo neznanje. Upravo je to bila njihova reakcija na izbor D. Trumpa za predsjednika SAD-a i njegove izjave koje su bile pune neistina upravo zahvaljujući njegovoj neinformiranosti i neznanju. Njegove izjave su im bile poticaj da mu upute jedan promotivni filmić u kojem mu daju konkretne upute kako može „stati na kraj“ tom svom neznanju, nudeći mu rješenje da se upiše u knjižnicu J. Link je dostupan na https://www.facebook.com/kirjastoseura/videos/1301460429940823/  

Svakako želim spomenuti i naše vrijedne kampanje, poput Imam pravo znati, imam pravo na knjižnicu i kampanje Čitaj mi!

Kampanja Imam pravo znati imam pravo na knjižnicu, osmišljena je kako bi usmjeravala na jačanje svijesti u javnosti o potrebi izgradnje i primjerenog financiranja knjižnice u svakoj jedinici lokalne samouprave, o uspostavljanju knjižničnih službi u svakoj školskoj, visokoškolskoj, znanstvenoj i kulturnoj ustanovi kao i socijalnim, zdravstvenim i kazneno-popravnim ustanovama, s ciljem da svaki građanin, bilo to dijete, mlada odrasla osoba, zaposlen, nezaposlen ili umirovljenik, ima mogućnost korištenja kvalitetnih knjižničnih usluga na jednostavan i pristupačan način. Odrađene su zahtjevne i kvalitetne radionice kojima se nastojalo okupiti i osnivače i knjižničare, ukazati na stanje i probleme te pronaći njihov zajednički jezik. Kroz kampanju se napravila analiza stanja na tom polju i nastojalo ukazati na najveće propuste u financiranju te na potrebu donošenja nacionalne strategije razvoja knjižnica, ali i zagovarati donošenje novog Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti koji još uvijek nije donesen.

I svakako Čitaj mi! naša poznata nacionalna kampanja za promicanje čitanja naglas djeci od rođenja, nastala s ciljem poticanja roditelja i drugih odraslih osoba da s čitanjem naglas djetetu započnu već od njegova rođenja. Posljedično, ovakva akcija zagovarala je knjižnice kao sigurna i kvalitetna mjesta koja  će im to omogućiti pa je tako potakla roditelje, ali i djecu da postanu članovi knjižnica. Koliko je ova kampanja okupila partnera koji nisu knjižničari i koliko je povećan upis djece u knjižnicama upravo zahvaljujući kampanji, dokazuju sjajne statistike koje su javno dostupne i redovito medijski plasirane.

6. Imate li još nešto za napomenuti ili dodati, za što mislite da je bitno, a nije obuhvaćeno pitanjima

Da bi knjižnice bile vidljivije od sveukupne javnosti važno je da mi iznutra dajemo sebi na važnosti, da mi prenosimo kvalitetnu i najbolju sliku knjižnice našim posjetiteljima koji ulaze u naše prostore, da izlazimo van knjižnica i budemo glasni da nas vide i oni koji za nas ne znaju, da bicikliramo ako treba da nas vide, da dovedemo psa u knjižnicu kojem će čitati sramežljivi i usamljeni, da se nudimo političarima kao idealni partneri za njihove brojne probleme jer smo idealna platforma, s vrhunskim stručnjacima, sjajnim programima, ekipa koja može pomoći u rješavanju i nezaposlenosti, i beskućništva, možemo itekako pomoći u socijalnoj inkluuziji manjina ili drugih društvenih skupina (pa napokon, to narodne knjižnice rade svaki dan, ali oni možda za to ne znaju), da putem mrežnih stranica i društvenih mreža budemo prisutni i aktivni, dapače, interaktivni, da se svi kod nas osjećaju dobrodošlima da nas svi zavole i prepoznaju kao instituciju bez koje ne mogu. Tako ćemo dobiti cijelu mrežu naših saveznika i zagovarača.

Želim još istaknuti da ćemo kao Komisija za javno zagovaranje nastojati realizirati bogatu bazu s primjerima dobre prakse zagovaranja knjižnica, kao što je i započeto na stranicama Imam pravo znati, imam pravo na knjižnicu http://www.hkdrustvo.hr/pravo_na_knjiznicu/26   što bi ujedno bilo i poticaj mnogima na aktivnosti, ali i nepresušni izvor ideja.

Intervju vodila Lana Zrnić

lana.zrnic@gmail.com

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-