-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 75, listopad 2017. :: Knjižničari pišu


DA! Pogriješio sam!

Nazovimo to himnom, uzvikom ili krilaticom međunarodne knjižničarske konferencije Next Library 2017. koja je održana u Aarhusu u Danskoj od 11. do 14.6. u jednoj od najljepših knjižnica koje sam u životu vidio, Dokk1. Kao stipendist EIFL Public Library Innovation Programme (EIFL-PLIP) priusustvovao sam ovoj konferenciji i ostao zatečen silinom emocija i znanja koje se dijelilo šakom i kapom među svima prisutnima. Konferenciji je prisustvovalo preko 350 knjižničara iz 36 zemalja koji su zajedno s korisnicima knjižnice koristili prostor knjižnice, učili, meditirali, vježbali i stručno se usavršavali. Konferencija nije održana u nekoj konferencijskoj sali ili udaljenom prostoru već u samoj knjižnici s korisnicima koji su je koristili, a povremeno i sudjelovali.

Kao stipendist imao sam priliku doći u Aarhus nekoliko dana prije konferencije, a hotel u kojem sam odsjeo bio je u blizini knjižnice. Kao i svaki od nas knjižničara imao sam duboku unutarnju potrebu odmah otići tamo. Kao što sam na jednoj objavi na Facebooku napisao – umro sam i ušao u knjižničarski raj. Knjižnica koja živi život „trećeg prostora“, „dnevnog boravka grada“ ili formulacija koja mene najviše veseli „kritičko-kreativnog centra“ doslovno vrvi ispunjena korisnicima, turistima, ali i slučajnim namjernicima različitih potreba i primisli. Pomno isplanirani prostor u sebi sadrži i gradske urede za izradu osobnih dokumenata, urede osoba zaduženih za kulturne aktivnosti u gradu (Aarhus je europski grad kulture za 2017.), prostor za inovatore, kafić i sve ono što svatko od nas vidi kao knjižnicu sadašnjosti i budućnosti. Krcata novim tehnologijama i ljubaznim knjižničarima. Nakon kratke šetnje samo sam sjeo na kavu i promatrao ljude kako prolaze, smiju se, čitaju, surfaju, slikaju... S obzirom da taj prvi dan još nisam od šoka naručio, moj normalni, espresso imao sam bome vremena onaj prorijeđeni napitak od kave piti dugo i jednostavno uživati što sam ostvario jedan svoj san.

Sama stipendija, kao što sam rekao, omogućila mi je da dođem ranije, a prilikom ranijeg posjeta posjetim i još četiri narodne knjižnice od kojih je svaka reprezentirala jedan vid rada gradske knjižnice. Knjižnica Aby funkcionira kao manja kvartovska knjižnica koja samim oblikom i uslugama ne odstupa previše od naših hrvatskih, ali ipak ima veću ponudu elektroničkih usluga. Druga funkcionira kao veća kvartovska knjižnica čiji članovi i stanovnici kvarta su velikim postotkom imigranti i osobe slabijeg imovinskog stanja te je knjižnica svojim uslugama orjenitrana na pružanje usluga koje povećavaju pismenost i socijalizaciju imigranata.

Drugog dana posjetili smo još dvije knjižnice u okolnim gradovima, Silkeborg i Herning, koje privlače velik broj korisnika i nude suvremene mogućnosti. Jednom riječju – fantazija, nešto što svatko od nas sanja, nešto što meni donosi osmijeh na lice – klavir u prostoru, gužva, glazba, smijeh, djeca, odrasli... Prostori koji žive punim plućima...

Kako bi rekao Marčelo „Ni jedan krivi pogled, ni jedna kriva reč[1]“ tijekom cijele konferencije, a naslov koji ste pročitali na početku vikao se cijelo vrijeme tijekom konferencije. Naime, na otvaranju nas je Christian Byrge potaknuo da povičemo iz dubine grla „Yes, I made a mistake!“ kako bi nas pripremio za kreativne vježbe koje smo radili svakoga dana. Vježbe su se bazirale na osmišljavanju svakavih, često i glupih, rješenja na probleme koje nam je zadavao. Kreativnost nastupa kada smo u potpunosti otvoreni prema sugovornicima i spremni da priznamo svoje pogreške, ali i to da naše ideje nisu uvijek najbolje. To još bolje funkcionira kada si prisiljen takve stvari dijeliti s apsolutnim strancima.

Bio sam na IFLA-inoj konferenciji u Cape Townu, 2015. godine, i osjetio kako je to biti prisutan i izlagati na velikoj konferenciji, ali ovo je bilo nešto sasvim drugo.

Tijekom konferencije održan je velik broj, radionica, Ignite Talkova (možda nekome poznatije kao Pecha Kucha prezentacije), svaki dan održana su pozvana izlaganja stručnjaka iz knjižničarske branše, ali i onih koji su na neki način povezani s glavnim ciljem svake knjižnice – služenju zajednici. Tako je, na primjer, predavanje održala nizozemska princeza Laurentin koja nas je potaknula da postavljamo prava pitanja prilikom planiranja programa za našu lokalnu zajednicu, ali i ne se sramiti postaviti pitanje „Kako?“ jer je to najbolji način da se započne razgovor sa zajednicom. Prema njenim riječima inovativnost nije kada dijelimo ono što znamo već ono što ne znamo, da zajedno tražimo odgovor i priznamo da nešto ne znamo.

Osim princeze Laurentin postoji nekoliko citata s konferencije koji se stalno vrte kad god se sjetim svog sudjelovanja – Peter MacLeod iz Kanade nazvao je nas knjižničare „radikalima sa srcem“, a Phillip Schmidt iz MIT-a u Americi izgovorio je jedan od najboljih „U knjižnici ne možeš pogriješiti!“. Ako želimo vidjeti inovacije u svojoj zajednici, prema Schmidtu, trebali bismo poticati ljude da budu neposlušni i da krše pravila kako stvorili nešto novo – inovatori se trebaju osjećati ugodno u takvom okruženju. Zapitajmo se – jesmo li i mi spremni kršiti pravila?

Tijekom cijele konferencije koristile su se mogućnosti novih tehnologija za povezivanje svih sudionika – od Facebooka, Instagrama, Vimea i same internetske stranice – mi sudionici mogli smo stalno biti na više mjesta odjednom, a to je svakako bilo potrebno jer nisi mogao prisustvovati svakoj radionici ili predavanju. Na internetskoj stranici konferencije može se pristupiti i svim materijalima i prezentacijama izlagača. Tijekom konferencije preko 250 sudionika sudjelovalo je u eksperimentu praćenja njihovog kretanja po knjižnici kako bi se na kraju moglo popratiti koja su događanja bila najposjećenija te isto tako i mjesta.

Na jednoj od platformi Dokka1 tijekom šetnje knjižnicom začuo sam zvuk ogromnog zvona koje tamo visi – rodilo se dijete u lokalnoj bolnici. Zvono je povezano s bolnicom i svaki puta kada se rodi dijete – roditelj ima mogućnost „pritisnuti gumb“ i objaviti svijetu da se rodio novi život...

Naučio sam, potvrdio sam, shvatio sam – knjižnice i knjižničari su srca zajednice i tamo su da otkriju što je to zajednici potrebno, ali kroz direktnu komunikaciju sa zajednicom – nije naglasak više na kolekcijama već stvaranju veza sa zajednicom.

Petar Lukačić

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-