-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 75, listopad 2017. :: Tema broja: "Suvremena knjižnica kao prostor društvenog života zajednice"


„Treći prostor“ – kako ga vide knjižničari

Zbog široke dostupnosti informacija na mreži, prema nekim pesimističnim razmišljanjima, narodnim knjižnicama u fizičkom smislu prijeti nestanak. Stoga se suvremeno knjižničarstvo okreće suštinskoj ideji knjižnice kao mjesta susreta, mjesta društvenoga života koje doprinosi kvaliteti življenja, a korisnici ga doživljavaju kao zajednički dnevni boravak, odnosno „treći prostor“.

Da bi korisnik zaista doživljavao knjižnicu kao mjesto gdje želi boraviti i koristiti njezine usluge, važnu ulogu ima i sama zgrada knjižnice. Iako su mnoge narodne knjižnice u Hrvatskoj u zadnje vrijeme dobile nove prostore ili su u procesu adaptacije ili izgradnje novih prostora još uvijek se značajan broj narodnih knjižnica nalazi u starim, neadekvatnim zgradama. 

Da bismo došli do podataka kako se osjećaju korisnici u svojim „drugim domovima“, zamolimo smo ravnatelje i voditelje „novih“ i „starih“ knjižnica da s nama podijele iskustvo rada u prostorima svojih knjižnica. 

Da bi olakšali posao ionako prezaposlenim ravnateljima, pripremili smo mali upitnik. Zamolili smo kolege da na ljestvici od 1 do 5 ocijene kvalitetu knjižničnog prostora i objasne svoju ocijenu.

Za izradu upitnika uzeli smo IFLA-ine smjernice za knjižnične zgrade iz 2007. godine, odnosno neke od kvaliteta koje čine dobar knjižnični prostor.

Naime, funkcionalnost prostora trebala bi omogućiti korisnicima interakciju s knjižničnom građom, informacijskim tehnologijama i uslugama tako da korisnik bude u centru cijelog procesa.

Prilagodljivost znači da prostor mora biti fleksibilan, koristiti sredstva koja se mogu lako promijeniti, primjerice jednostavno pomicanjem polica, namještaja ili opreme.

Problem dostupnosti prostora, odnosno ima li korisnik ulaskom u knjižnicu dobar pregled, mogu li knjižnici pristupiti osobe s invaliditetom i posebnim potrebama, stavljen je na treće mjesto.

Smjernice spominju i raznolikost koja podrazumijeva veliki broj prostora za različite namjene i za široke potrebe korisnika.

Interaktivnost se odnosi na dobru organizaciju prostora. Omogućuje li raspored zgrade međudjelovanje svih sudionika procesa, između korisnika i usluga.

Pogodnost podrazumijeva da prostor motivira i inspirira svoje korisnike. U nastojanju da knjižnica postane „treći prostor“, odnosno „dnevni boravak“, prostor treba pružiti korisniku udobnost i pobuditi želju da boravi ovdje što dulje.

Efikasnost se veže uz ekonomičnost prostora, osoblja i troškova, a prilagodljivost informacijskim tehnologijama omogućuje njihovo korištenje bez obzira na socijalni status i materijalno stanje.

Posljednja, ali ne manje važna, je ambijentalnost: osvjetljenje, estetske pojedinosti, udobnost namještaja, raspored stolova, ponuda dodatnih sadržaja.

Od tridesetak adresa na koje smo poslali upitnike, odgovor je stigao sa dvanaest adresa te smo vrlo zahvalni tim ravnateljima i voditeljima koji su si dali truda da odgovore na našu molbu.

Bez obzira što je uzorak relativno mali, na osnovu odgovora koji su stigli kako iz manjih, tako i iz većih knjižnica, odnosno iz onih koje su smještene u novim zgradama i onim koji rade u prilagođenim zgradama, koje nisu namijenjene za knjižnicu, može se zaključiti da nove zgrade, specijalno sagrađene za knjižnicu u puno većoj mjeri odgovaraju potrebama korisnika, dakle kriterijima suvremene knjižnične zgrade i tome kakvom korisnici žele vidjeti svaku našu knjižnicu.

Nema potrebe rabiti metodu prosječne procjene na malom uzorku, ali treba reći da su svaku od predloženih kvaliteta kolege ocijenili na ljestvici u rasponu od 1 do 5, što svjedoči o velikom raskoraku između uvjeta u kojima djeluju knjižnice u gradovima.

Najmanji broj negativnih ocjena dobili su prilagodljivost, efikasnost i ambijentalnost, a najveći je pripao funkcionalnosti i interaktivnosti.

Rezultati su posvjedočili da „velike“ knjižnice, pa čak i one koje rade u novim zgradama imaju veće kriterije i zahtijevaju podizanje standarda za svoje korisnike, dok su knjižnice u manjim sredinama uglavnom zadovoljne svojim prostorima i dale su veće ocjene. Očigledno je da je u manjoj sredini knjižnica još uvijek središte kulturnog života, dok se knjižnice u većim sredinama doslovce moraju izboriti za korisnika što ih tjera da budu kritičnije i glasnije u svojim zahtjevima.

Također, kolege smo zamolili da u nekoliko rečenica opišu koje dodatne sadržaje njihova knjižnica ima, poput dječje igraonice, prostor vrta, posebnog prostora za učenje (nije čitaonica), izložbenog prostora, konferencijske dvorane, računalne učionice, kafića u sklopu zgrade i sl. i borave li tamo korisnici ili ih zbog određenih razloga ne vole koristiti.

U upitniku smo pitali, a posebice se to ticalo novih zgrada, imaju li prostori u knjižnici svoju svrhu ili nepotrebno zauzimaju mjesto, te što još nedostaje knjižnici, a moglo bi privući i zadržati korisnike.

Neki od ravnatelja istaknuli su pojedinosti rada u novim zgradama, a neki su naveli razloge koji sprječavaju kvalitetnu interakciju knjižnice i korisnika.

Najbolji primjer nove knjižnice koja udovoljava potrebama stručnog osoblja i korisnika je Gradska knjižnica „Franjo Marković“ Križevci koja je preseljena 2015. godine u novi prostor površine 1400m² s vanjskim prostorom od dodatnih 1000 m² koji pripada zgradi. Sukladno  projektnom zadatku i  projektu križevački knjižničari i stanovnici grada dobili su suvremenu multimedijalnu knjižnicu koja zadovoljava knjižničnu, obrazovnu, kulturnu i socijalnu i funkciju.

Prostor je u glavnini fleksibilan, opremljen pomičnim namještajem i opremom te se može koristiti za više namjena: organizaciju likovnih i drugih izložbi, radionica, tribina, sastanaka, filmskih projekcija, debata, susreta, studijskog rada, te igraonica za predškolce sa vanjskim igralištem. Multimedijski prostor može se odvojiti od knjižničnog prostora, a ulazi su zasebni.

Ulaskom u knjižnicu korisnik ima pregled nad cijelim prostorom i riješena je signalizacija. Sukladno standardima, osobe s invaliditetom imaju dostupnost do svih prostorija (taktilna prilazna staza, podizne platforme na galeriju i na kat, oprema za slijepe i slabovidne osobe, induktivna petlja na pultu za osobe s oštećenim sluhom).

Uz knjižnične prostore (Informativno posudbeni odjel, Odjel beletristike, Odjel za mlade, Dječji odjel s igraonicom, Stručno-znanstveni odjel, Zavičajni odjel, Studijska čitaonica i Čitaonica periodike) zgrada ima i zaseban prostor Multimedije koji se sastoji od Multimedijske dvorane, Internet caffea i računalne učionice, te dvorane u kojoj je smještena Spomen soba Domovinskog rata.

Prostor u cijelosti je dinamičan, suvremeno opremljen živim bojama i fleksibilan za različite namjene. Osoblje je racionalno raspoređeno i u kriznim situacijama samo dvoje knjižničara uz sustav video nadzora može imati pregled nad cijelim prostorom. Ugrađena su i RFID-a zaštitna vrata.

Postoji mogućnost korištenja četrdesetak računalnih mjesta. Trenutno, u nedostatku računala, korisnici mogu koristiti osobna računala za pristup Internetu jer knjižnica ima i bežični brzi Internet. Za potrebe seminara i konferencija knjižnica posjeduje opremu za simultano prevođenje.

Svi prostori imaju svoju svrhu i aktivno se koriste, a knjižničari se nadaju kroz neki projekt za reklame ispred zgrade nabaviti veliki CITY LIGHT, te za potrebe čitanja urediti čitaonicu u parku.

Kao najveću poteškoću u radu ravnateljica knjižnice „Franjo Marković“ Križevci navela je nedostatak  kvalitetnog stručnog kadra koji će imati mogućnost permanentnog usavršavanja, te nedostatak sredstva za održavanje objekta i za programske aktivnosti.

S druge strane, jedna od najuspješnijih knjižnica u Hrvatskoj – knjižnica „Fran Galović“ u Koprivnici koja je zaista omiljeno mjesto Koprivničana, zaista u nemogućim uvjetima postiže izvrsne rezultate.   

Zbog preskučenog prostora knjižnica ima premalo izdvojenih prostora. Tako se pričaonica za bebe i malu djecu kao i brojne radionice, tribine i predavanja održavaju u čitaonici tiska, zbog čega čitatelje premještaju u sobu za sastanke, koja je ujedno i soba za učenje. U Stručno-znanstvenom odjelu održavaju se predavanja i književni susreti za veći broj posjetitelja, pa su knjižničari prisiljeni taj odjel zatvarati bar pola sata ranije od redovnog radnog vremena. Ljetni programi održavaju se na terasi ispred knjižnice koja se nalazi na glavnom gradskom trgu, a ponekad i u gradskom parku. Za izložbe knjižnica nema odvojeni prostor, pa se one postavljaju u „najposjećenijem izložbenom prostoru u gradu“ - izlogu knjižnice, obzirom da je zgrada smještena na najfrekventnijem mjestu – glavnom gradskom trgu u pješačkoj zoni.

Budući da knjižnica djeluje u gradskoj palači koja je sagrađena 1865., a posljednji je put adaptirana za knjižničnu namjenu u razdoblju 1997.-2002. postoji više čimbenika koji sprečavaju potpunu interakciju knjižnice i korisnika. Zgrada ima tri etaže i nekoliko poluetaža koje su povezane samo stepenicama, dakle nema lift, a niti ga je moguće ugraditi. Posebno velik problem predstavlja mobilnost u prostoru knjižnice za roditelje s malom djecom, osobe s invaliditetom, starije osobe sa slabijom pokretljivošću i sl.

Prostor knjižnice je generalno preskučen za građu i korisnike, tako da je u slobodnom pristupu svega 1/3 fonda, a 2/3 fonda je u spremištima.  

Sveukupni prostor u kojemu je omogućen slobodan pristup 80% je zauzet policama s knjigama, dok je za korisnike na raspolaganju svega 20% prostora, odnosno potpuno suprotno suvremenim svjetskim standardima: 20% za građu, a 80% za korisnike.

Knjižnici „Fran Galović“ nedostaju: prostor za mlade, prostor za malu djecu i roditelje, adekvatni prostor za pričaonice, prostor za tihi rad, prostor(i) za radionice, predavanja i književne susrete, prostor(i) za kreativni rad djece, mladih i odraslih ili tzv. makerspace, kafić, računalna učionic-a/-e, prostor(i) za poduke i stjecanje praktičnih znanja (šivanje, štrikanje, izrada nakita i sl.), prostor za posudbu različitih pomagala i alata, vrt u dvorištu.

Uspješnost rada se objašnjava tako da prostorne nedostatke i nefunkcionalnosti knjižnične zgrade kolege iz Koprivnice jednostavno odbijaju smatrati kao prepreke za svoje inovativne i kreativne aktivnosti, već ih uspješno prevladavaju dosjetljivošću, umješnošću, fleksibilnošću i razumijevanjem korisnika i knjižničara.

Gradska vlast u Koprivnici ima namjeru napraviti moderni centar za kulturu te preseliti u dio prostora i knjižnicu, ali kao i u slučaju nove Gradske knjižnice u Zagrebu taj je projekt još samo na papiru. 

Dva ekstremno polarizirana primjera govore o tome da uz suvremeno opremljenu modernu zgradu koja bi bila sagrađena za potrebe narodne knjižnice, a u skladu s međunarodnim standardima, te uz stručnost, kreativnost, domišljatost, zalaganje i predanost knjižničara knjižnica zaista može i mora postati multimedijsko i kulturno središte svoje zajednice.

Katarina Todorcev Hlača

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-