-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 46, prosinac 2009. :: Razgovarali smo


Elizabeth D. Liddy

Elizabeth D. Liddy, dekanica i profesorica Škole za informacijske studije na Sveučilištu u Syracuseu (School of Information Studies at Syracuse University), jedna je od vodećih stručnjakinja u istraživanju procesuiranja prirodnog jezika i pretraživanja informacija. Upravo je na čelu 12-članog tima koji razvija softversku tehnologiju za razumijevanje prirodnog jezika.

1. Kako biste opisali promjene koje su se dogodile u posljednjih 10 godina u polju informacijskih znanosti?

Najveća je promjena to što je informacijska znanost danas prepoznata kao centralna znanost svemu, svakom polju i svakoj znanstvenoj disciplini. Prije desetak godina niste tako razmišljali o knjižničarskoj i informacijskoj znanosti. Danas je svako polje, svaka znanstvena disciplina svjesna da informacija čini jezgru istraživanja i napokon je prepoznata kao takva. To je onda najveća promjena koja je zahvatila polje informacijskih znanosti. Ja sam dekanica Škole za informacijske studije (School of Information Studies at Syracuse University) i mi imamo programe preddiplomskog, diplomskog i postdiplomskog studija iz područja informacijskih znanosti. U početku je bilo studenata koje je više zanimao menadžment ili informatičke znanosti, onda čuju za naš program, vide sve one zanimljive mrežne aplikacije koje žele raditi i jednostavno shvate da je upravo to ono što ih zanima.

2. Koji su Vaši istraživački interesi u kontekstu digitalnih knjižnica?

Radili smo nekoliko projekata o digitalnim knjižnicama koje smo povezivali s STEM (Science, Technology, Engineering and Math) disciplinama. Velike projekte je financirala i Nacionalna znanstvena zaklada (National Science Foundation) u SAD-u.

Istraživanjima smo htjeli ispitati može li se prirodni jezik koristiti za automatsko generiranje metapodatka za zapise. Bavili smo se uglavnom građom velikih akademskih knjižnica koje imaju puno materijala u digitalnim knjižnicama koji su namijenjeni studentima i nastavnicima. Bavili smo se istraživanjem automatskog indeksiranja metapodataka. Kod pretraživanja izvora uočava se razlika u rezultatima čiji su metapodaci rađeni automatski ili manualno.

Druga istraživanja bavila su se obrazovnim standardima. U SAD-u imate puno takvih standarda koji točno propisuju što učenici kojeg razreda trebaju znati, a učenici ukupno pohađaju 12 razreda. U SAD-u svaka zemlja ima svoj vlastiti obrazovni standard. Kada nastavnici pretražuju materijale u digitalnim knjižnicama, žele znati odgovara li to njihovom standardu. Uglavnom, i na tome su se temeljila dva naša istraživanja o digitalnim knjižnicama.

3. Kako doživljavate utjecaj LIDA-e u knjižničarskoj zajednici?

Mislim da je LIDA puno više usmjerena na kulturnu baštinu i zaštitu, dok su istraživanja u kojima ja sudjelujem i projekti u SAD-u koje provodi Nacionalna znanstvena zaklada puno više vezana uz akademske knjižnice.

4. Po Vašem mišljenju, koji su danas glavni izazovi digitalnim knjižnicama?

Toliko je puno izvora u digitalnom obliku. Pitanje koja si ja postavljam je kako učiniti te izvore pretraživima i pristupačnima. I to je najveći izazov. Ima i drugih izazova, no ja sam stručnjak u razvoju naprednih softvera koji su sposobni razumjeti ljudski jezik, a koji se koriste za službenu i komercijalnu uporabu.

Danas je sve digitalizirano, i naša povijest je digitalizirana. Primjerice, ako želite čitati programe i govore iz posljednje političke kampanje koja je vođena u SAD-u, moguće im je pristupiti u digitalnom obliku. Mislim da je fokus uvijek na pristupu. Možete potrošiti dosta vremena na stvaranje digitalnih izvora, no ako ih ne učinite pristupačnima, oni neće ispuniti svoju svrhu. Sučelja za pretraživanje moraju moći odgovoriti na zahtjeve svakog korisnika.

5. A što je s fizičkim knjižnicama?

Zanimljivo je da u SAD-u, gdje je također nastupila recesija pa nemamo puno novaca, neka mjesta zatvaraju knjižnice, dok druga razmišljaju na način da ljudi koji nemaju puno novaca, neće kupovati knjige ili računala, nego će radije doći u knjižnicu i čitati ili koristiti računala. U takvim mjestima knjižnice su puno više posjećenije. Stvar je vrlo podijeljena. Ne postoji točan scenarij onoga što bi se moglo dogoditi.

6. Koje bi kompetencije i vještine trebao imati današnji digitalni knjižničar?

Prva i najvažnija stvar, dobre komunikacijske vještine. Knjižničar mora znati slušati i razumjeti korisnikove potrebe. Mora htjeti pomoći i ne razmišljati previše o izvoru ili građi, koliko o samom korisniku jer je on jako važan. Neke osobe imaju odlične tehničke vještine, što je u redu, potrebni su nam i takvi stručnjaci, no pogotovo su nam potrebni oni koji imaju sposobnost razumjeti, komunicirati i zadovoljiti sve korisnikove potrebe.

Razgovarala: B. Čuić
bcuic@ffos.hr

 

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-