-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 47, travanj 2010. :: Razgovarali smo s dobitnicama nagrada Zaklade Dr. Ljerke Markić-Čučuković


Dijana Sabolović-Krajina

Preuzeto s: http://www.ffzg.hr/infoz/zaklada/n2010_9.jpgZa ovaj broj razgovarali smo s Dijanom Sabolović-Krajina, ravnateljicom Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ u Koprivnici. Knjižnica je laureat nagrade Zaklade dr. Ljerka Markić Čučuković za značajan doprinos knjižničarskoj struci u 2009. godini u izobrazbi knjižničara za rad sa slijepim i slabovidnm osobama i provedbi međunarodnih programa.

1. Ravnateljica ste Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ u Koprivnici. Molim Vas da nam kažete nešto više o sebi i o svom radu.

Diplomirala sam filozofiju, sociologiju i bibliotekarstvo, te magistrirala filozofiju. Knjižničarska sam savjetnica. U Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ u Koprivnici, mojem rodnom gradu, radim već 25 godina – ona je moje prvo i jedino radno mjesto. Prvo sam radila kao voditeljica u općinskoj matičnoj knjižnici, potom u Studijskom odjelu, a od 1995. sam ravnateljica koprivničke knjižnice. U mojem profesionalnom razvoju ključno mjesto imala je dr. sc. Đurđa Mesić, savjetnica za narodne knjižnice u NSK, vrlo karizmatična i poticajna osoba, koja je nažalost preminula 1996. godine. Budući da sam se bavila teorijskim i praktičnim aspektima fenomena čitanja, dr. sc. Mesić me 1991. uključila u rad Hrvatskoga čitateljskog kluba, kasnije Hrvatskoga čitateljskog društva (HČD). Poticala me na aktivno sudjelovanje na međunarodnim i domaćim stručnim skupovima. Za predsjednicu HČD-a i njegovu predstavnicu u Europskom odboru Međunarodne čitateljske organizacije izabrana sam 1996. i tu sam dužnost obavljala do 2006. Menadžerska i stručna znanja koja sam stjecala u ovom međunarodnom tijelu i programima koje je organizirala bila su mi vrlo dragocjena, primjenjivala sam ih u HČD-u i u vlastitoj knjižnici te prenosila na brojnim stručnim skupovima. Vrhunac je bila organizacija 14. europske konferencije o čitanju 2005. u Zagrebu Tada sam usko surađivala s kolegicama Sabljak, Stričević i Bučević-Sanvincenti. Paraleno s angažmanom u HČD-u moj rad i razvoj umnogome su obilježili stipendirani stručni boravci u inozemnim narodnim knjižnicama, ponajprije u Engleskoj (1996.), Danskoj (1993. i 2006.) i Njemačkoj (2000. i 2009.) Došavši na ravnateljsko radno mjesto, intenzivnije sam se počela educirati u knjižničnom marketingu i menadžmentu, a tu mi je posebno pomogao studijski boravak u jednoj od najrazvijenih europskih knjižnica, Gradskoj knjižnici Helsinki, u okviru jednog od projekata Europske Unije. Cijeli radni vijek kontinuirano se educiram i potičem na edukaciju kolegice i kolege u Knjižnici „Fran Galović“, jer smatram da je educirano knjižnično osoblje, njihovo znanje i vještine najučinkovitiji odgovor na kompleksne i turbulentne promjene u knjižničnom okruženju, a istovremno nešto što ih obogaćuje kao stručnjake i osobe. Od svojih postignuća na radnom mjestu istaknula bih koordinaciju adaptacije i rekonstrukcije koprivničke knjižnice (1997. - 2003.), koordinaciju nabave novog bibliobusa (2003.) i koordinaciju projekta „Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne u Koprivničko-križevačkoj županiji“ (2006.).

2. Možete li nam podrobnije predstaviti nagrađeni projekt?

Nagradu smo dobili za izobrazbu knjižničara za rad sa slijepim i slabovidnim korisnicima i provedene međunarodne programe u 2009. Naime, iskustva i znanja koje smo stekli u pisanju i implementaciji projekta Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne u Koprivničko-križevačkoj županiji (nagrađen 2006. na Natječaju Europske Unije CARDS 2002, kojemu je bio cilj poboljšati kvalitetu socijalno-obrazovnih usluga u lokalnim zajednicama) prenosimo zainteresiranim knjižničarima u zemlji i inozemstvu. Uključeni smo u program izobrazbe u Centru za stalno stručno usavršavanje knjižničara. U 2008. i 2009. kroz naš program izobrazbe prošlo je 20-ak knjižničara iz različitih vrsta knjižnica iz 10 hrvatskih gradova. Naš program edukacije održava se u koprivničkoj knjižnici, a sastoji se od nekoliko dijelova – počinjemo sa senzibilizacijskom radionicom „kako je to biti u koži slijepe osobe“, nastavljamo s edukacijom kako integrirati jednu takvu specijalnu uslugu u postojeću ponudu narodne knjižnice, posebno ističemo važnost projektnog pristupa uvođenju i održavanju tako kompleksne i zahtjevne usluge, objašnjavamo pojedine etape i aktivnosti u realizaciji (nabava specijalne građe za čitanje i informacijsko-informatičke opreme i pomagala, edukacija knjižničara, informiranje korisnika i javnosti, promidžba usluge, animacijsko-edukativni programi za korisnike, evaluacija, održavanje i multipliciranje usluge). Posebna pozornost posvećuje se temi komunikacije sa slijepim i slabovidnim osobama, te zbog toga edukaciji prisustvuju i naši slijepi korisnici, koji naposljetku demonstriraju svoj rad na računalima i povećalima, te služenju uslugom knjižnice. Osim u Centru za stalno stručno usavršavanje, koprivnički knjižničari prenose svoju praksu i na stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, a ona je već nekoliko puta uvrštena na kongresima i konferencijama IFLA-e među najbolje na međunarodnoj razini (prošle godine u Belgiji i Nizozemskoj). Ono što našu praksu čini zanimljivom i na međunarodnoj razini je da se ona na sustavan i kontinuiran način u ovakvom opsegu provodi u jednoj realtivno maloj narodnoj knjižnici, koja je inspirirala Ministarstvo kulture RH i neke druge hrvatske narodne knjižnice da uvedu, prema svojim mogućnostima, takvu uslugu u svoje sredine. U principu, specijalne nacionalne i regionalne knjižnice za slijepe potiču na suradnju narodne knjižnice, umrežavju ih i šire ovakvu vrstu usluga na nacionalnoj razini.

3. Recite nam nešto o fondu zbirke za slijepe i slabovidne osobe te koje sve usluge pružate korisnicima s posebnim potrebama.

Zbirka se sastoji od zvučnih knjiga na audiokasetama i CD-ima, a ona je prostorno smještena u svim knjižničnim odjelima (za djecu i odrasle) i inkorporirana u njihovu ukupnu ponudu. Osim toga, zbog ograničenog prostora imamo svega nekoliko knjiga na uvećanom tisku i na brajici, a na Dječjem odjelu bogatu zbirku taktilnih slikovnica i taktilnih igračaka, koju koriste i videća predškolska djeca. Početni knjižnični fond od 357 jedinica nabavljenih 2006. godine za tri se godine povećao na 616 jedinica, uglavnom zvučnih knjiga i taktilnih slikovnica. Uslugu posudbe zvučnih knjiga proširili smo međubibliotečnom posudbom i u ostale gradske knjižnice u Županiji – u Đurđevac i Križevce, a za distribuciju do korisnika koristimo se i bibliobusom. Imamo tridesetak „jakih“ slijepih čitača zvučnih knjiga, a naročito veliki napredak u korištenju uočavamo kod djece i mladih za potrebe njihovog obrazovanja i razonode. Osim zbirke zvučnih knjiga, temelj usluge čini informatička oprema i pomagala – u Stručno-znanstvenom odjelu nalazi se PC s govornom jedinicom, čitačem ekrana, Braillevim retkom i Braillevim pisačem, te elektroničko povećalo uz računalo; u Čitaonici tiska nalazi se samostalno elektroničko povećalo, a u svim knjižničnim odjelima MP3 playeri. Već u početku smo shvatili da ove pretpostavke neće biti dovoljne za održivost usluge, pa smo započeli s intenzivnom edukacijom knjižničnog osoblja i organiziranjem edukativno-animacijskih programa za predškolsku i školsku slijepu i slabovidnu djecu, kao i odrasle korisnike. Većina ovih programa su integracijskog karaktera, a to znači da u njima uz slijepe i slabovide sudjeluju i videće osobe, jer nam je cilj postići njihovo međusobno razumijevanje i senzibilizirati lokalnu zajednicu i društva u cjelini na potrebe osoba s oštećenjem vida. Kao što je Udruga slijepih Koprivničko-križevačke žuapnije bila nositelj projekta nagrađenog na natječaju Europske Unije, a naša knjižnica partner, suradničke odnose nastavili smo i po jednogodišnjem isteku projekta realizirajući niz novih projekata. Najznačajniji su Pretpostavka cjeloživotnog učenja osoba s oštećenjem vida: učenje brajice i informatike, Svi smo različiti, a opet smo slični s ciljem senzibilizacije djece u redovnim vrtićima za potrebe djece s oštećenjem vida i drugim invaliditetima te sličan projekt Zajedno do znanja namijenjen učenicima osnovnih škola s ciljem njihove senzibilizacije za potrebe djece s oštećenjem vida i drugim invaliditetima. U knjižnici se radovito održavaju prigodne integracijske kreativne radionice (uz blagdane Usrks i Božić) te susreti najboljih čitača tiskanih i zvučnih knjiga, a integracijskog su karaktera i književni susreti, tribine i predavanja.

4. Koliko ste se u nabavljanju opreme i prilagodbi prostora služili iskustvom/savjetima Hrvatske knjižnice za slijepe u Zagrebu? Kakva je vaša suradnja?

Hrvatska knjižnica za slijepe pružila nam je dragocjene informacije o zvučnim knjigama u fazi pisanja projekta, te je bila prva postaja u našoj edukaciji o uvođenju i pružanju usluge za slijepe i slabovdine gdje smi stekli osnovna saznanja o proizvodnji zvučnih knjiga i knjiga na brajici, specijalnoj opremi, specifičnoj korisničkoj populaciji, njihovim čitateljskim navikama i potrebama. Posebice su nam bila inspirativna bogata međunarodna saznanja voditeljice Sanje Frajtag o prednostima prostorne integracije zvučnih knjiga, opreme i pomagala kao jednakovrijednog dijela sveukupne ponude narodne knjižnice, a ne prostornoj izolaciji kao konceptu usluge. Međutim, knjižnica za slijepe je specifična jer je zasnovana na posudbi građe većinom poštom, a nama je cilj bio izvući slijepe sugrađane iz njihovih kuća, zainteresirati ih da posjećuju knjižnicu i koriste je kao mjesto socijalne inkluzije (uključivanja u društvo) i integracije s videćima. Najviše o takvom konceptu naučili smo tijekom studijskog boravka u danskim narodnim knjižnicama. Osim Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije, Hrvatska knjižnica za slijepe je naš najvažniji strateški partner u održavanju ove usluge, prije svega kao proizvođač i prodavač zvučnih knjiga, ali i kao suradnik u projektima putujućih izložbi i širenju usluge u druge hrvatske knjižnice. Ova nacionalna knjižnica ima vodeću uslogu u razvijanju usluga za osobe koje ne mogu čitati crni tisak i od nje se očekuje da u što skorijoj budućnosti kreira kvalitetnu, čvrsto povezanu nacionalnu mrežu svih knjižnica i posebnih ustanova upućenih u pitanja usluga za osobe koje ne mogu čitati crni tisak. Bogata inozemna iskustva, programi i projekti koji se provode u mnogim zemljama svijeta u korištenju najsuvremenije tehnologije u pristupu znanju i informacijama osobama s oštećenjem vida i svima koji ne mogu čitati crni tisak mogu u tome biti uzor i dragocjena pomoć.

5. Koliko je bilo teško aplicirati zamisao međunarodnom fondu Europske Unije i jeste li se pritom koristili iskustvom nevladinih organizacija?

Natječaji Europske Unije su vrlo zahtjevni jer traže, za hrvatske prilike još uvijek, specifičnu logiku razmišljanja i pristup problemu - već u fazi planiranja traži se sustavnost, predviđanje i razradu najsitnijih detalja. Naravno, to umnogome olakšava posao u realizaciji projekta. Mi u koprivničkoj knjižnici smo već ranije prošli kvalitetnu edukaciju o pisanju projekata u organizaciji Instituta Otvoreno društvo Hrvatska, a Udruzi slijepih je to bilo prvo zahtjevnije iskustvo. Međutim, to znanje nam je ostalo kao najveća stečevina po isteku projekta i prestanku finaciranja od strane EU, jer je ojačao kapacitete i knjižnice i udruge, koja je u posljednje tri godine vrlo uspješno aplicirala na mnoge domaće fondove s projektima u kojima se često knjižnica, ali i drugi pojavljuju kao partneri. Međutim, isto tako treba reći da nas je rad na ovom projektu jako iscrpio jer smo na njemu radili paralelno s tekućim poslovima i brojčano skromnim ljudskim resursima.

6. Posredujete li vaša pozitivna iskustva i drugim knjižnicama i pripremate li samostalno ili u suradnji još neke vrijedne projekte koji bi mogli biti financirani predpristupnim fondovima Europske Unije?

Naš iskustva i znanja u pisanju projekata koristimo u svakodnevnom radu te prenosimo zainteresiranim kolegama u okviru izobrazbe koju nudimo u CSSU-u. Znanja imamo, no naši kadrovski kapaciteti su brojčano preslabi da se samostalno upustimo na natječaje EU i tu bi nam trebala pomoć specijaliziranih službi u lokalnoj upravi, ali i struke, prije svega HKD-a i/ili NSK u smislu pronalaženja partnera, koordinacije i povezivanja naših knjižnica oko nekog projekta. Trenutno smo partner udruzi Za MirNet u projektu na natječaju Europske Unije, kojemu je cilj poboljšati pristup obrazovanju i zapošljavanju osobam s invaliditetom

7. Ostvarili ste veoma upješnu suradnju s Udrugom za slijepe Koprivničko-križevačke županije. S kojim još gradskim i regionalnim udrugama surađujete?

Godinama uspješno surađujemo i s ostalim udrugama osoba s invaliditetom s kojima zajednički dogovaramo kvalitetniji pristup knjižničnoj zgradi i knjižničnim uslugama za njihove članove, a u okviru naših programa zdravstvene edukacije i informiranja surađujemo s udrugama koje okupljaju oboljele od različitih bolesti i /ili djeluju preventivno u senzibiliziranju lokalne zajednice na potrebu brige o zdravlju, kako osobnog, tako i društva u cjelini. Popis naših ostalih suradnika je podugačak, jer je razvijanje partnerstva na svim razinama jedna od temeljnih vrijednosti naše knjižnice.

8. Iz bogate povijesti Vaše knjižnice čitamo da ste među prvima u Hrvatskoj uveli nove informatizirane usluge.

Smatramo da narodne knjižnice kao kulturna, informacijska i multimedijalna središta svojih sredina imaju obavezu osigurati što je moguće kvalitetniji pristup informacijama i izvorima znanja za svoje građane, što uključuje i korištenje najsuvremnije tehnologije. Kao svoju zadaću istovremeno vidimo i senzibilizaciju stanovništva na prednosti nove tehnologije u svakodnevnom životu pojedinaca i društva u cjelini. Među prvima smo u Hrvatskoj automatizirali svoje poslovanje, uveli proistup internetu, pokrenuli svoju mrežnu stranicu te počeli digitalizirati zavičajnu kulturnu baštinu, što je također uvršteno među najbolje međunarodne knjižnične prakse na kongresu IFLA-e u Milanu 2009. godine. Sada nam se kao ključna potreba pokazala poduka u informacijsko-informatičkim vještinama i znanjima, a kojoj je cilj inkluzija najšireg kruga naših korisnika u korištenje internetom za informacijske potrebe u svakodnevnom životu.

9. Za kraj ovog razgovora recite nam što za Vas i knjižnicu predstavlja ova nagrada, koliko Vam je poticajna u daljnjem radu?

Nagrada je veliki poticaj svim zaposlenicima Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica. Do sada smo kao knjižnica dobivali nagrade u našoj lokalnoj zajednici - Gradu Koprivnici i Koprivničko-križevačkoj županije. Međutim, ovo priznanje dolazi iz struke i ima posebnu vrijednost. U vremenima koja su sve prije nego motivirajuća, našoj knjižnici s 22 zaposlenika velika je čast i obaveza biti dobitnikom ove renomirane nagrade. Nagrada je neka vrsta povratne informacije koliko „vrijedi“ nečiji entuzijazam, trud i rad, a našoj maloj ekipi to zaista ne nedostaje.

Razgovarala D. Sestrić
  
dsestric@ffzg.hr

 

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-