Zadar čita 2010.

Zadar čita, druga po redu manifestacija Gradske knjižnice Zadar kojom se promiče knjiga i (hrvatska) književnost, počela je 19., a završila 24. travnja 2010. godine. Organizacijsko tkivo je – prema austrijskom i njemačkom državnom modelu Ősterreich/Deutschland liest, a nakon prvog mačića iz 2009., našlo sljedeći model: knjižnica potiče cijeli grad na čitanje, dovodi građane u svoju Središnju knjižnicu, ogranke i bibliobus, ali i vrši funkciju avant garde u iskoraku prema drugim institucijama. Za to je neizostavna međuinstitucionalna suradnja. U manifestaciju su bili uključeni prošlogodišnji partneri/institucije (zadarski dječji vrtići, osnovne i srednje škole, Sveučilište u Zadru, Opća bolnica Zadar), a ove godine su im se pridružili i novi: Hrvatsko filatelističko društvo Zadar, Književno društvo ZaPis, Kazališna udruga Igrajmo se Zadar, Znanstvena knjižnica Zadar, Muzej antičkoga stakla, Dom za starije i nemoćne osobe, Etnološki odjel Narodnoga muzeja Zadar.

Kaleidoskop programa namijenjen je svim dobnim skupinama korisnika – od novorođenčadi do treće životne dobi, protežući se od različitih kreativnih radionica, čitanja priča, kreiranja prigodne poštanske omotnice i poštanskoga pečata ili izložbi do večernjih književnih susreta i kazališnih predstava. Osobito su bili brojni programi čitanja priča za djecu, pri čemu se ističe susret djece s dogradonačelnikom Draženom Grgurovićem, radionica za djecu Kako čitaju slijepi i slabovidni? te niz radionica i susreta s ilustratorom Ivanom Vitezom u svim ograncima.

Koliko god svaki program ima svoju vrijednost i svoju publiku, a osobito brojni programi za djecu, ipak su i ove godine najveću pozornost građana Zadra i medija izazvali književni susreti. Prvi Zadar čita doveo je R. Baretića, I. Brešana, M. Gavrana… Drugi Zadar čita Zadranima je pružio priliku za susrete s P. Pavličićem, I. Aralicom, M. Krizmanić i J. Matanović. Potpuna individualnost i različitost svakoga od navedenih autora spajaju se u koordinatama izvrsnosti spisateljskoga nerva, zvanja akademika i sveučilišnih profesora, primljenih književnih nagrada i čitanosti, novoobjavljenih djela… što je utjecalo i na odabir angažiranih književnika, ali i na interes zadarske publike koja prati recentnu književnu kritiku. Bez obzira na brojna paralelna kulturna i ina događanja u Zadru tijekom toga tjedna, Multimedijalna dvorana knjižnice ponovno se - iz večeri u večer - pokazala premalenom da primi sve zainteresirane. Ovdje se neizostavno treba spomenuti i osebujan volonterski voditeljski duet Ante Mihića i Ive Pejković.

Svakako treba izdvojiti i dva nova profila programa: jedan je književni susret lokalnih pisaca Ante Sikirića i Igora Eškinje s umirovljenicima zadarskoga Doma za starije i nemoćne osobe. Iskorak knjižnice prema starijim osobama koje ne mogu doći u samu zgradu knjižnice te im donijeti malo smijeha i književnosti – svojom humanom dimenzijom spaja Zadar čita s nutarnjim značajkama projekta Kućne dostave knjiga osobama treće životne dobi i invalidima. Dok su osobe treće životne dobi na rubu društvene pozornosti, slično bi se moglo reći i za mlade, koji u Zadru ni ove godine nemaju svoj centar niti u knjižnici zaseban Odjel za mlade.

Popunjavanje rupa nastalih zbog odsutnosti programa za mlade u Zadru osobito je važna knjižnici. Stoga je sredinom tjedna u Muzeju antičkoga stakla upriličena Večer antičke komedije, na kojoj su mladi amateri (viši razredi osnovne škole, srednjoškolci i studenti klasične filologije) vrsnim izvedbama i novootkrivenim talentima zablistali u – i danas aktualnima - Plautovim i Teokritovim dramskim tekstovima. Zajednički nazivnik oba susreta je, osim specifičnosti dobnih skupina publike, zvukolikost lokalnoga dijalekta, kao i uključivanje zadarske književne scene, osobito zadarskoga Književnog društva ZaPis.

Više nije potrebno obrazlagati zašto su hrvatskom društvu potrebne ovakve manifestacije. Bez knjige i čitanja nema kulture, bez kulture nema nutarnjega života individualca i društva u cjelini. A što se tiče praktičnoga kulturnog programiranja, Gradska knjižnica Zadar je kroz Zadar čita dala konkretan i primjenjivi model kako bi – s većom ili manjom prilagodbom – i druge srodne institucije mogle progovoriti o knjizi i čitanju na razini cijele lokalne zajednice.