-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 77, travanj 2018. :: Predstavljamo školske knjižnice


Mjesto gdje ne morate znati odgovore

Školska knjižnica je mjesto koje vam pomaže da pronađete odgovore, moto je školske knjižnice Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić“ Duga Resa. Poslanje je knjižnice pomoći svakom učeniku da razvije ljubav prema čitanju, da postane angažirani čitatelj koji će se vješto služiti medijima za dobivanje podataka, učenje o svijetu i za uživanje u ljepoti riječi i misli. Nimalo lak zadatak, ali, bez sumnje, vrijedan truda učitelja i knjižničara.

Školski knjižničar ima u svom tjednom zaduženju 25 sati odgojno-obrazovnog rada s učenicima. U Nastavnom planu i programu za osnovne škole navodi se poticanje čitanja i informacijska pismenost kao odgovornost školskog knjižničara. Pobrojane su i teme iz knjižnično-informacijskog područja koje treba obraditi u pojedinom razredu. Međutim, školski knjižničar nema svoju satnicu za rad s učenicima, već ove sadržaje može obraditi samo u suradnji s učiteljima. To nije uvijek jednostavno, jer tradicionalna nastava, koja još uvijek prevladava u našim školama i u kojoj se uči samo iz udžbenika, ne zahtijeva od učenika vještine informacijske pismenosti. Učitelji koji tako koncipiraju nastavu i očekuju da učenici zapamte i ponove ono što su im oni predavali, nemaju potrebu surađivati s knjižničarem. Koliko takva nastava priprema učenika za daljnje školovanje, za svijet rada ili snalaženje u svakodnevnom životu, to je već drugo pitanje.

Ipak, u mnogim našim školama ima učitelja i knjižničara koji ne čekaju da se otpetlja kurikularno-reformska zavrzlama, već odgovarajući na potrebe svojih učenika, a isto tako i informacijskog okruženja, osmišljavaju nastavu koja je bogata informacijskim izvorima u različitim formatima, potiču učenike na propitivanje tih izvora, uče ih etičnom korištenju i kreativnom dijeljenju informacija. Drugim riječima, „Informacije i informacijski izvori tako dobivaju ključnu ulogu u obrazovnom postupku pa kompetencije obuhvaćene informacijskom pismenošću postaju preduvjet za uspješno učenje.“ (Lau, 2011.) Školski knjižničari kao informacijski stručnjaci su tada dobrodošli partneri učiteljima.

Na početku svake školske godine u OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Duga Resa knjižničarka podsjeća kolege učitelje na to što im knjižnica nudi (uvijek ima novih kolega, kolega na zamijeni, a i stare vrijedi podsjećati), da osim beletristike i priručnika, knjižnica ima i zbirku časopisa, brošura, plakata, CD-a, DVD-a, društvenih igara, da u knjižnici mogu koristiti internet, projektor, pametnu ploču, i poziva ih na suradnju, da zajednički planiraju nastavu u svim predmetnim područjima i za sve uzraste djece. Predlaže suradnju u realizaciji tema za satove razrednog odjela. Iz godine u godinu, sve je više učitelja zainteresiranih za suradnju.

Veliko zanimanje učitelja izazvao je  model učenja koji je osmislila vodeća svjetska stručnjakinja u području knjižničarstva Carol C. Kuhlthau, vođeno istraživačko učenje. Model je utemeljen na konstruktivističkoj teoriji učenja i brojnim istraživanjima. Carol C. Kuhltahu istraživala je kako se osobe ponašaju, što rade, što misle i osjećaju u procesu traženja informacija. Na temelju uvida iz tih istraživanja osmislila je model učenja koji pretpostavlja pažljivo planiranje, praćenje i ciljane intervencije tima učitelja i knjižničara koji vode učenika  na putu do razumijevanja. Vođeno istraživačko učenje pruža okvir za istraživačke zadatke koji su povezani sa stvarnim životom učenika, koji zahtijevaju razmišljanje i zaključivanje. U procesu vođenog istraživanja događa se pet vrsta učenja. Učenici usvajaju:

  • Sadržaj kurikuluma – konstruira se novo znanje, interpretira, sintetizira, primjenjuju činjenice i ideje
  • Informacijsku pismenost – koncepti za lociranje, evaluaciju i korištenje informacija
  • Pismenost – čitanje, pisanje, govorenje, slušanje, gledanje i prezentiranje
  • Socijalne vještine – interakcija, suradnja, navike i sklonosti
  • Uče kako učiti – samo-regulirano učenje i osobna interakcija s istraživačkim procesom

Istraživački alati - dnevnici, bilješke, vizualna pomagala, protokoli, pomažu učenicima da dođu do dubljeg razumijevanja, a tim učitelja i knjižničara potiče učenike da se pitaju koje strategije su im pomogle u istraživanju i na koji način. (Kuhlthau, Maniotes, & Caspari, 2012.)

Knjižničarka je održala dva predavanja i radionicu o ovom modelu učenja na Učiteljskom vijeću te zainteresirala nekoliko kolega da iskušaju model u praksi. Prvi je bio projekt „Sadako“ u šk. god. 2013./2014. koji je bio korelacija sadržaja iz povijesti, hrvatskog jezika i građanskog odgoja za učenike osmih razreda. I učitelji i učenici bili su jako zadovoljni rezultatima. Iako su bili tek početnici u ovakvom načinu rada i morali učiti kako postavljati pitanja, kako slušati jedni druge, kako kritički promišljati, naprosto je nevjerojatna promjena koja se dogodila u razredu. Učenici su postali angažirani, nisu primjećivali zvono i izlazili iz razreda, svatko je došao do riječi, ne samo nekoliko „pretplaćenih“ za odgovaranje.

Ohrabreni uspješno realiziranim projektom, sljedeće školske godine bilo je još više učitelja zainteresiranih za vođeno istraživačko učenje. Uslijedilo je nekoliko ciklusa istraživačkog učenja u predmetu Priroda sa učiteljicama predmetne nastave, ali i s mlađim učenicima u razrednoj nastavi. Ovakav način učenja pruža nebrojene mogućnosti za integraciju vještina informacijske pismenosti u školski kurikul. Vođeno istraživačko učenje potiče učenike da istraživanje shvate kao zabavno otkrivanje. U svom istraživanju trebaju naći put kroz informacije do cilja – a to je duboko razumijevanje njihovog istraživačkog pitanja. Umjesto da kopiraju tuđe ideje, učenici shvaćaju da učenje istraživanjem zahtijeva vrijeme, donošenje raznih odluka, ustrajnost u radu i poznavanje raznih strategija učenja da bismo uspješno došli do cilja.

Ljepota posla školskog knjižničara, po mišljenju autorice, je zapravo u slobodi osmišljavanja modela i aktivnosti u provođenju programa Poticanja čitanja i informacijske pismenosti. Unutar zakonskih okvira i držeći se općeprihvaćenih smjernica, školski knjižničari se prilagođavaju svojim korisnicima, potpora su odgojno-obrazovnom procesu u školi i pritom mogu biti kreativni.

Osim suradnje s učiteljima u redovnoj nastavi, školski knjižničar ima različite mogućnosti za provođenje knjižnično-informacijskog programa, od individualnog savjetodavnog rada, rada s manjim grupama djece do osmišljavanja školskih projekata ili uključivanja u brojne nacionalne projekte koje su osmislili školski knjižničari. U OŠ „Ivan Goran Kovačić“ učenici imaju veliki izbor izvannastavnih aktivnosti. Školska knjižničarka vodi grupe Malih knjižničara, Novinarsku družinu koja uređuje školski list Breza, Pjesničku čitaonicu – pomoć učenicima s poteškoćama u čitanju, aktivnost Sa školskom knjižnicom do boljih ocjena i Čitateljsku grupu za učenike. Sve su ove aktivnosti vrlo popularne među učenicima,  rado ih i u velikom broju pohađaju.

Literarura:

  1. Kuhlthau, C. C., Maniotes, L. K., & Caspari, A. K. (2012.). Guided Inquiry Design: A Framework for Inquiry in Your School. Santa Barbara, CA: Libraries Unlimited.
  2. Lau, J. (2011.). Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo.

 

Gordana Šutej

gordana.sutej@gmail.com

Školska knjižničarka u Osnovnoj školi „Ivan Goran Kovačić“ Duga Resa

https://knjiznicaigk.wordpress.com/

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-