-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 59, lipanj 2013. :: Iz inozemstva


Sastanak EBLIDA-ine Stručne skupine za informacijsko pravo (EGIL) i IFLA-inog Odbora za autorsko pravo i druga pravna pitanja (CLM)
Haag, 10. – 12. travnja 2013.

Aleksandra Horvat
članica EGIL-a i CLM-a, Filozofski fakultet u Zagrebu

ahorvat@ffzg.hr

U Haagu je 10. travnja 2013. održan sastanak EBLIDA-ine Stručne skupine za informacijsko pravo (EGIL), a 11. i 12. travnja polugodišnji sastanak IFLA-inog Odbora za autorsko pravo i druga pravna pitanja (CLM), kojemu su prisustvovali i članovi EGIL-a.

Sastanak EGIL-a vodila je nova predsjednica Ulrika Domellöf-Mattsson iz Švedskog knjižničarskog društva. Razgovaralo se o tome kako rad EGIL-a učiniti djelotvornijim i povezati njegovo djelovanje s djelovanjem drugih udruga koje, kao i EBLIDA, zagovaraju interese knjižnica. Jedna je od njih Information Sans Frontières, osnovana u rujnu 2011, s ciljem da zastupa javne baštinske ustanove poput knjižnica, muzeja, filmskih instituta i audiovizualnih arhiva u Europi. Istaknuto je i da su EBLIDA-ini prirodni saveznici udruge za zaštitu potrošača. Posebno važna tema za EGIL u ovom je času inicijativa Europske komisije Licencije za Europu (Licences for Europe). Njezina se važnost može očitati i iz činjenice da su za provedbu zajednički zaduženi povjerenici za unutarnje tržište i službe (M. Barnier), obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mladež (A. Vassiliou) i digitalizaciju (N. Kroes).

Europska komisija želi brzo i praktično rješenje koje će omogućiti neometano korištenje online sadržaja u digitalnoj sredini. Inicijativa Licencije za Europu trebala bi riješiti pitanje prekograničnog korištenja digitalnih sadržaja, jer su državne granice danas još uvijek ozbiljna prepreka neometanom širenju tih sadržaja, licenciranja rudarenja tekstova i podataka (eng. text and data mining) potrebnoga znanstvenoj zajednici, licenciranja audiovizualnoga sektora i korištenja sadržaja koje stvaraju korisnici-pojedinci (eng. user generated content). Treba, međutim, imati na umu da sklapanje licencija knjižnicama oduzima vrijeme i ipak ne pruža zakonsku sigurnost. Većinu članova EGIL-a zabrinjava činjenica da se korištenje digitalnih sadržaja u Europskoj uniji očigledno želi riješiti isključivo licenciranjem, pri čemu se nikako ne spominje mogućnost prilagodbe postojećih zakonskih propisa, prije svega osuvremenjivanje Direktive o nekim aspektima autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu iz 2001. godine. Djelotvornost Direktive umanjuje izbornost u nju ugrađenih iznimki i ograničenja od zaštite, što je u konačnici dovelo do toga da se današnji zakoni pojedinih zemalja članica razlikuju upravo u odabranim iznimkama i ograničenjima, a ta različitost onda otežava širenje digitalnih sadržaja. Knjižnicama i arhivima koje žele digitalizirati građu i pružati službe i usluge u skladu s mogućnostima koje nudi suvremena informacijska i komunikacijska tehnologija danas su sigurno potrebne još neke iznimke, koje dakako, trebaju biti potpuno u skladu s testom u tri koraka Bernske konvencije (više o testu u tri koraka v. knjigu Horvat, Živković, Knjižnice i autorsko pravo, http://darhiv.ffzg.hr/2002/3/Knjiznice_i_autorsko_pravo.pdf, op. ur.). Činjenica da o uvjetima licencije najčešće odlučuje samo jedna strana, koja pritom vodi računa o svojim trgovačkim interesima, a samo iznimno o zakonom utvrđenim iznimkama i ograničenjima, opterećuje knjižnice i otežava im rad. Udruge za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi olakšati knjižnicama rad pružanjem standardnih licencija. Članovi EGIL-a drže da knjižnice ne bi trebale pristajati na to da nakladnici i distributeri digitalne građe ugovore o licenciranju proglašavaju poslovnom tajnom koju kupci, odnosno knjižnice ne smiju otkriti.

Na sastanku se razgovaralo i o EBLIDA-inoj strategiji prema e-knjizi. EBLIDA-ine primjedbe odnose se na to što se ne zna može li se na e-knjigu primijeniti zakonski koncept prava iscrpljenja nakon prve prodaje koji se inače primjenjuje na tiskanu knjigu. Zbunjujuće su i neke od dosad donesenih sudskih presuda, odnosno pravnih mišljenja vezanih uz e-knjigu. Ta se mišljenja, naime, razlikuju, što onemogućuje oslanjanje na sudsku praksu. Nakladnici nude e-knjige uz različite uvjete i nejednako postupaju s kupcima. Istaknuto je da nakladnici dobivaju subvencije na mnoge načine, ponekad izravnom novčanom pomoći, ali se država za njih brine i kad smanjuje PDV ili uvodi carinske olakšice i sl. Zato je nerazumljivo njihovo odbijanje da dopuste nabavu i posudbu e-knjige knjižnicama. Istaknuto je da se pravni okvir treba prilagoditi tako da se knjižnicama omogući nabava i posudba e-knjiga, odnosno, riječima jednog člana EGIL-a, knjižnice bi kao kupci e-knjige ipak trebale imati neka prava. Pravo nabave trebalo bi postati jedno od novih prava u digitalnom svijetu. Pravni okvir gradi se u velikoj mjeri i na praksi sudova pa tek treba vidjeti koje će presude biti donesene u nekoliko sudskih slučajeva koji se tiču e-knjige, a tek su započeti.

Članovi EGIL-a razgovarali su i o prijedlogu Direktive o kolektivnom ostvarivanju prava (Collective Management Directive) iz srpnja prošle godine. Knjižnice se u toj Direktivi javljaju u kategoriji korisnika čiji je položaj vrlo slab. Jedan je od prigovora da se Direktiva potpuno jednako odnosi prema svim udrugama, iako se sustavi kolektivnog ostvarivanja prava u raznim zemljama članicama uvelike razlikuju. Nejasno je dakle kako se zamišlja suradnja među neravnopravnim partnerima kakve su danas udruge za kolektivno ostvarivanje prava. U nekim zemljama, kao npr. u Hrvatskoj, udruge moraju dobiti dopuštenje od države za svoj rad, o čemu Direktiva uopće ne vodi računa.

O reviziji Direktive o ponovnoj uporabi informacija nastalih u javnom sektoru rečeno je da je tekući prijedlog poboljšan u odnosu na prvotni te da se knjižničari načelno slažu da slobodna građa treba biti besplatno dostupna. Ipak, ostaju nedoumice oko plaćanja naknade knjižnicama, trajanja javno-privatnog partnerstva i moguće retrospektivne primjene Direktive.

Razgovaralo se i o reorganizaciji EGIL-a, koji mora brže i djelotvornije reagirati na zakonske prijedloge i inicijative koji se tiču knjižnica.

I EGIL i CLM pomno prate zbivanja u Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasništvo u kojoj se upravo raspravlja o Ugovoru za slijepe kojim bi se utvrdile iznimke i ograničenja od zaštite za slijepe i slabovidne osobe. Računa se da u svijetu živi oko 280 milijuna slijepih i slabovidnih osoba koje ovog časa imaju pristup tek neznatnom broju naslova u za sebe prikladnom formatu u usporedbi s osobama koje nemaju poteškoća s vidom. Iako načelno svi žele pomoći slijepima i pedesetak zemalja u svijetu već ima ozakonjenu neku iznimku koja tim osobama olakšava korištenje autorskih djela, o prijedlogu Ugovora za slijepe dugo se raspravljalo i konačan tekst još uvijek nije utvrđen, upravo zbog interesa nakladnika. Oni se, naime, boje da bi uvođenje iznimki za slijepe, čiji je cilj olakšati kolanje naslova ne samo u pojedinoj zemlji, već i preko državnih granica, lako moglo otvoriti put zloporabi. Strahuje se zato da bi Ugovor za slijepe mogao doživjeti sudbinu Ugovora za izvođače u filmskim i zvučnim djelima (AV Performances Treaty) o kojemu se pregovaralo 12 godina i koji je prihvaćen tek prošle godine. O konačnoj sudbini Ugovora za slijepe odlučit će se na Diplomatskoj konferenciji u Marakešu u lipnju ove godine. Ako se Ugovor prihvati Svjetska bi organizacija za intelektualno vlasništvo mogla staviti na dnevni red i prijedlog Ugovora za knjižnice i arhive koji je pripremila IFLA.

Najavljeno je i da će CLM u suradnji s EBLIDA-om u kolovozu 2014, uoči IFLA-ine konferencije u Lyonu, organizirati popratni skup pod nazivom Copyright and Beyond. Skup će se održati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Strasbourgu.

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-