Povijest

Osnutak i prve godine rada

Hrvatsko bibliotekarsko društvo osnovano je 1940. godine, no potreba za samostalnim knjižničarskim zvanjem bila je izrečena u Hrvatskoj mnogo prije, još davne 1819. godine u proglasu ‘Slavna domovina’ Kraljevske akademije zagrebečke. Bilo je to za ono doba napredno gledanje, potpuno u skladu s drugim zemljama koje su zahtijevale da knjižničari znalački rade svoj posao i da se taj poziv profesionalizira.

Godinama je kao datum osnivanja Društva vrijedio 25. studenoga 1948. godine. Međutim, tijekom pripreme za selidbu građe Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu iz zgrade na Marulićevu trgu 21 u novu zgradu u Ulici Hrvatske bratske zajednice, pronađena je omotnica s dokumentima počam od 1940. godine na kojoj je otisnut žig Hrvatskoga bibliotekarskog društva. Taj se prvi žig Društva sačuvao. U omotnici nalazile su se 22 pristupnice Hrvatskome bibliotekarskom društvu s priloženim popisom 22 člana. Pristupnicom članovi izjavljuju da žele pristupiti u Hrvatsko bibliotekarsko društvo kao redoviti ili kao izvanredni članovi. Najstarije pristupnice datirane su 30. ožujka 1940., a nose imena dr. Josipa Badalića, Julija Grabovca, Branke Hergešić, Zlate Matičec, Jelke Mišić, Marka Oreškovića, Matka Rojnića i Eve Verone. Zatim su 2. travnja 1940. pristupili Danica Bersa, dr. Nevenka Dragičević, dr. Elza Kučera, Milan Resanović i dr. Mate Tentor, dan poslije, 3. travnja 1940., Juraj Canki, Mara B. Cvijanović i Juraj Magovac, 5. travnja 1940. Cvijeta Marković, 12. travnja 1940. Vjera Gostinčar i dr. Marcel Vidačić, 17. travnja 1940. Ana Malančec, 1. listopada 1940. Mladen Bošnjak te 31. svibnja 1941. dr. Dana Čučković. Osim pristupnica, nađene su i tri potvrde o isplati honorara Hrvatskome bibliotekarskom društvu iz 1941., 1942. i 1943. godine.

Prema dosadašnjem saznanju većina dokumenata nije sačuvana, kao ni dokument o osnivanju Društva 1940. godine. No u arhivi Hrvatskoga knjižničarskog društva osnovanog 25. studenoga 1948. sačuvan je rukopis priloga dr. Matka Rojnića, koji je pisan vjerojatno 1949. godine za Prvi kongres bibliotekara FNR Jugoslavije, a objavljen je u zborniku tog kongresa pod naslovom ‘Društvo bibliotekara Hrvatske od osnutka do Kongresa bibliotekara FNRJ’. U njemu Matko Rojnić piše: ‘Zaključak o osnutku novoga društva stvoren je na sastanku zagrebačkih bibliotekara u prosincu 1939., no osnivačka skupština Društva održana je tek 14. III. 1940. godine.’ Autor vlastitom rukom bilježi datum osnivačke skupštine Društva te se on treba smatrati povijesnim. Sačuvano je rješenje br. 7883-III/1945 od 25. XI. 1945. kojim je Ministarstvo unutrašnjih poslova NR Hrvatske odobrilo djelovanje tog Društva nakon Drugog svjetskog rata, ali je isto Ministarstvo rješenjem br. 34608-IX-1948. od 18. X. 1948. stavilo izvan snage dano odobrenje. U to vrijeme raspuštena su sva društva pa tako i Hrvatsko bibliotekarsko društvo. Odmah nakon toga odlučili su se bibliotekari Hrvatske udružiti u novo društvo – Društvo bibliotekara Hrvatske.

Među osnivačima novog društva, osnovanog 25. studenoga 1948., čije su se obljetnice obilježavale do 1988. godine, nalazili su se većinom knjižničari iz Društva osnovanog 1940. godine, koji su bili svjesni da i dalje organiziranim djelovanjem izvan granica pojedinih knjižnica treba okupljati knjižničare i jačati struku.

Osnivači Društva podnose 25. studenoga 1948. Ministarstvu unutrašnjih poslova NR Hrvatske prijavu za osnivanje, na kojoj su navedena imena dvanaest osnivača sa njihovim zvanjem i kućnom adresom. Bili su to Branka Hergešić, (bibliotekar), Zlata Matičec (bibliotekar), Antun Kancijan (bibliotekar), dr. Jelena Ibler-Kovačević (bibliotekar), dr. Dana Čučković (bibliotekar), dr. Josip Badalić (direktor Knjižnice Jugosl. akad.), Danica Bersa (mlađi bibliotekar), dr. Elza Kučera (knjižničar u m.), Matko Rojnić (upravitelj Sveučilišne knjižnice), Juraj Canki (knjižničar Arhiva grada Zagreba), Jelka Mišić (bibliotekar), Anđela Pernar (ml. bibliotekar).

Stari, požutjeli i prašni dokumenti iz vremena između 1948. i 1950. godine odišu entuzijazmom knjižničara da se povežu. Nakon Drugoga svjetskog rata brojevi arhive Društva započinju sa siječnjom 1949. godine, ali se po numeraciji vidi da nisu sačuvani svi dokumenti za tu godinu.

Tu je poziv na Osnivačku skupštinu Društva bibliotekara Hrvatske, kojim započinje poslijeratna povijest Hrvatskoga knjižničarskog društva. Rješenjem od 30. prosinca 1948. odobreno je osnivanje i djelovanje udruženja Društvo bibliotekara Hrvatske. Tim se Rješenjem odobravaju i Pravila o radu Društva koja su također sačuvana. Društvo je imalo ovaj program: ‘Raditi na unapređivanju bibliotekarske struke i na stručnom uzdizanju svojih članova, te pružati pomoć narodnim vlastima, dajući stručna mišljenja i prijedloge iz područja bibliotekarstva. Da ostvari taj program Društvo će održavati sastanke i predavanja o problemima bibliotekarstva, izdavati i štampati stručne publikacije, davati stručna mišljenja, te surađivati sa sličnim društvima u NR Hrvatskoj i ostalim narodnim republikama.’

Vrlo je zanimljiva I. knjiga tajničkih zapisa Društva bibliotekara Hrvatske za razdoblje od 1948. do 1952. godine. Tu je i Imenik članova Hrvatskoga bibliotekarskog društva u Zagrebu iz 1940. godine, u koji su kasnije upisivani i članovi Društva bibliotekara Hrvatske 50-ih i 60-ih godina.

Društvu je postupno pristupalo sve više članova. O tome svjedoči i narudžba (od 30. svibnja 1949.) Saveznoj grafičkoj industrijskoj školi u Zagrebu za 250 primjeraka društvenih iskaznica. Društvu se javljaju i članovi izvan Zagreba, prije svega iz Zadra, Rijeke i Varaždina.

Tijekom 1949. godine osnovana su povjereništva u Zadru (povjerenik Vjekoslav Maštrović), Rijeci (povjerenik dr. Marko Ćutić), Varaždinu (povjerenik Vanda Milčetić) i Dubrovniku (povjerenik dr. Frano Kesterčanek), a 1950. u Splitu (povjerenik Hrvoje Morović). Zna se da intenzivniji kontakt među članstvom postoji već 1949. godine u Zadru i Varaždinu.

Počeci osnivavanja stručnih tijela

Poznato je da je u Društvu bibliotekara Hrvatske najprije osnovana Sekcija za pučke knjižnice. No u arhivi je sačuvan opširni zapisnik 1. sjednice Sekcije za narodne knjižnice održane 4. prosinca 1950. u Gradskoj knjižnici u Zagrebu koja je bila posvećena unapređenju rada u narodnim knjižnicama, pitanju socijalnog stava čitaoca, priručniku za bibliotekarski rad i suradnji u bibliotekarskom časopisu.

Prvi stručni sastanci

Već od osnutka Društvo je namjeravalo priređivati stručne sastanke i predavanja. Sačuvan je poziv na prvi društveni sastanak sa stručnim predavanjem i raspravom, koji je održan 1. lipnja 1949. godine u 18 sati u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Predavanje O nekim bibliotekarskim problemima održao je predsjednik Društva M. Rojnić. Zatim je Društvo organiziralo Savjetovanje zagrebačkih bibliotekara 19. siječnja 1950., na kojemu je dr. Eva Verona govorila o katalogiziranju anonimnih djela i korporativnih spisa. Iste je godine pokrenulo Savjetovanje bibliotekara NR Hrvatske održano u Zagrebu 12. – 14. svibnja 1950. Društvo je surađivalo s Jugoslavenskom akademijom znanosti i umjetnosti u Zagrebu pružajući toj znantsvenoj ustanovi stručnu knjižničarsku pomoć. Postoje i dopisi koji svjedoče o kontaktu Društva sa Savezom društava bibliotekara FNRJ.

Počeci suradnje s IFLA-om

‘Rijetki su knjižničari u nas koji se još sjećaju da je dvadeseti godišnji sastanak IFLA-ina Vijeća održan u Zagrebu 1954. godine, u organizaciji tadašnjega Saveza društava bibliotekara Jugoslavije. Sjedište Saveza bilo je u to doba u Zagrebu, a predsjedao mu je Matko Rojnić… U vrijeme održavanja zagrebačkog sastanka IFLA je imala pedeset i sedam članova iz trideset i šest zemalja… Zbornik radova Dvadesetog sastanka IFLA-e u Zagrebu nesumnjivo je vrijedan dokument koji svjedoči o povijesti i tradiciji našega Društva i struke i prvim vezama s IFLA-om…Zagrebački je sastanak IFLA-e važan ponajprije zato što je omogućio hrvatskim knjižničarima da se uključe u onodobna međunarodna zbivanja. Tako će već iduće godine neki prisustvovati konferenciji IFLA-e u Bruxellesu, o čemu svjedoče fotografije pohranjene u arhivi Društva. Prvi radovi Eve Verone, pisani za međunarodne potrebe, govorit će o temama od tadašnjeg interesa za IFLA-u. Neki će od njih biti objavljeni u časopisu Libri, čije je uredništvo u to doba, kao što se može pročitati u zborniku zagrebačkog sastanka, redovito pružalo IFLA-i prostor u svom časopisu za objavljivanje priloga. Ipak, na članstvo u IFLA-inoj Komisiji za karalogizaciju, Eva Verona će morati pričekati još nekoliko godina. Na zagrebačkom je sastanku, naime, u tu Komisiju imenovan slovenski knjižničar Pavle Kalan. Od hrvatskih je knjižničara članom Sekcije za kazališne knjižnice, koja je na zagrebačkom sastanku i utemeljena, postao Josip Badalić. Kasnije će ga u toj sekciji zamijeniti Branka Hergešić.’

U arhivi ima tragova koji svjedoče i o ostalim inozemnim kontaktima Društva kao što je poziv dr. J. Badaliću da, kao gost Britanskoga bibliotekarskog društva, 1950. u Londonu prisustvuje sastanku u povodu stogodišnjice donošenja prvog Zakona o narodnim knjižnicama.

Pokretanje stručnog časopisa

Jedan od zaključaka 1. redovite godišnje skupštine bibliotekara održane 18. rujna 1949. bio je da Odbor Društva pokrene izdavanje stručnog časopisa. U dopisu Predsjedništvu vlade NR Hrvatske, Direkciji za informacije, tadašnji predsjednik Društva, Matko Rojnić, navodi u molbi za odobrenje bibliotekarskog časopisa od 19. listopada: ‘Da bi časopis mogao zadovoljavati, bilo bi potrebno da donosi načelne teoretske članke o zadacima i ulozi naših biblioteka, da obrađuje povijest naših biblioteka, zatim probleme bibliotečne prakse i da daje uz to smjernice i uputnice za rad. Časopis bi nadalje trebao donositi pregled rada i uspjeha naših biblioteka, ocjene bibliotekarskih, bibliografskih i drugih izdanja, koja su u posrednoj ili neposrednoj vezi s bibliotekarskom strukom. Časopis bi izlazio četiri puta godišnje u brojevima od 5 araka formata časopisa Republike. Predviđa se naklada od 1000 primjeraka po broju.’ Dana 8. studenoga 1949. izabran je prvi redakcijski odbor sastavljen od vrsnih i uglednih bibliotekara: Matko Rojnić, dr. Josip Badalić, Jelka Mišić, Vilma Radovanović i Eva Verona. Odmah su počeli prikupljati građu za prvi trobroj.

Vjesnik bibliotekara Hrvatske pobudio je zanimanje i izvan granica naše zemlje. Javljaju se prvi pretplatnici iz inozemstva. Bili su to Columbia University Libraries i Bibliotheque de l’ Universite Lund, koju je 1952. posjetila dr. Eva Verona i prva im predala sva godišta Vjesnika.

Arhiva Hrvatskoga knjižničarskog društva je zapravo kronika knjižničarske struke. Listajući požutjele spise nailazimo na kamene međaše knjižničarstva. Oni su svjedoci početaka rada Društva čije je članstvo doduše bilo malobrojno. Presudno je bilo da su se tada u društvu okupili i udružili svoje znanje ljudi sa već zrelim, oblikovanim pogledima na knjižničarstvo kao struku, znali kako je treba razvijati i tražili u tome nove suradnike diljem Hrvatske. Zahvaljujući njima stvoreni su temelji za kasniji razvoj suvremenih područja knjižničarstva.

»